Pitomi džin
Doge su “giganti” među psima, na prvi
pogled nekome zastrašujući, za neke čak i neprivlačni u poređenju sa
ljupkom pudlama ili veselim kokerima.
Uprkos tome, one su životinje vedre i druželjubive naravi, koje
se sa lakoćom uklapaju u porodičnu atmosferu, a sa decom su strpljivi
i poslušni drugari. Ali, ako vas ovaj pas ne poznaje, ni u kom slučaju
se ne oslanjajte na pomenutu miroljubivost, jer je kod njih je instinkt
čuvara izuzetno jak, pa se nemojte ni šaliti, čineći neki pokret
koji bi pas mogao protumačiti kao da napad na njegovog vlasnika.
Apolon među psima
Italijani, Nemci i Francuzi dugo
su se sporili kome će pripasti “očinstvo” nad dogom. Pas je zapravo
nastao na području današnje Nemačke za potrebe lova na divlje svinje.
407. godine p.n.e. deo Nemačke Galicije, deo Italije i Španije naselili
su Alani, azijatsko pleme, koji su sa sobom doneli i izuzetno
snažne pse nalik mastifima. Njihovi psi su ukrštani sa Irskim hrtovima
i tako je vremenom nastala istovremeno i gigantska i elegantna rasa
pasa.
Današnje ime ove rase
- grand
Danois na
francuskom jeziku znači veliki Danac mada
sama rasa direktne veze sa Danskom nema. To ime je samo jedno od
5-6 imena koja su za ovu rasu vekovima korišćena u Francuskoj. 1891.
godine u Nemačkoj je ustanovljen precizni standard tj. opis idealnog
primerka doge.
Ukoliko želite dogu za porodičnog kućnog ljubimca napravićete dobar izbor
ali trebali bi da znate i nekoliko važnih detalja. Što se tiče izgleda,
teško je bilo šta novo dodati. Hvaljena je njihova
lepota, elegancija i gracioznost pokreta. Doge govore očima i čitavim
bićem, a odlično "čitaju" i
vaše pokrete tela.
Jedan od najpoznatijih poklonika ove rase bio je i “gvozdeni”
kancelar Oto fon Bizmark, koji je doge zbog neobične druželjubivosti
smatrao za jedine prijatelje. Ovaj impresivni džin lako se pretvara u
nežno stvorenje, pruža vam šapu, poput kakvog šteneta koje želi da se
pomazi sa drugarom.
[tekst se nastavlja ispod banner-a]
Marketing
Zapravo, doga nudi i traži sigurnost. Ako zamišljate
da pas čuvar treba da reži i laje, doga nije pas za vas.
Doga ne glumi svirepost. Ona svojim dostojanstvenim držanjem uspešno
čuva poverenu joj teritoriju, a ako je neophodno ima i snagu i volju
za manje diplomatsko ponašanje.
I kao štene, doga je prilično pažljiva.
Odrasla obično teži između 70 do 80 kg pa ipak može da živi komotno
u stanu bez izazivanja neželjenih lomova pokućstva. Štaviše, veoma se
spretno kreće između stolova, stolica i ostalog nameštaja. Naglašavamo
ovaj detalj pošto se čak i od iskusnijih kinologa i odgajivača
drugih, manjih rasa, mogu čuti komentari kako doga svojim velikim
i jakim repom lomi sve oko sebe po stanu. Istina je ipak nešto o drugačija
pa se nepredviđena šteta može očekivati samo ukoliko je pas jako iritiran,
nervozan i sl.
zlatna plava
Zaštitnik svog gospodara
Pravo je zadovoljstvo
imati ovakvog psa u porodici. Društven je i veoma brzo se i lako
adaptira na život u gradu pod uslovom da ga dovoljno često
izvodite u prirodu. U kontaktima sa malim psima takođe je obazriv,
ali ne podnosi siledžije i galamdžije. Uživa u dugim šetnjama po
prirodi, a specifično je što tada pravi seriju koncentričnih
krugova oko vlasnika, kao da oko njega postavlja nevidljivu zaštitu.
Tek rođeno štene doge teži oko 800 grama a kada napuni
treći mesec već ima dvadesetak kilograma pa je normalno da tada zaista
deluje malo nesrazmerno i nezgrapno. Pravilno izbalansirana ishrana u
ovom slučaju je od izuzetnog značaja, jer će svaki nedostatak, najčešće
kalcijuma, ali i drugih vitamina i minerala, kasnije izazvati
ozbiljne zdravstvene probleme [problem sa nedostatkom kalcijuma imaju
uglavnom izuzetnio velike i izuzetno teške rase].
Doge žive od
10 do 14 godina, a polno sazrevaju između 24. i 36. meseci starosti.
Telo im je kvadratno, kompaktno i snažno, ali i pored toga ostavlja utisak
elegancije. Grudni koš je izuzetno širok i dubok. Glava je izdužena i
monumentalna, vrat je dugačak, mišićav, uši su visoko postavljene, dok
su oči srednje veličine. Dlaka je kratka, gusta i glatka, a postoje
četiri osnovne boje - tigrasta, siva ili plava, crna i arlekin koja na
čisto beloj osnovi ima `poprskane` crne tačke izlomljenih kontura koje
moraju biti srazmerne. Arlekin doga je najcenjenija podvrsta istovremeno
i najteža za selekcioniranje.
crna arlekin
Ko je jednom imao dogu nikada se neće odlučiti
za neku drugu rasu pasa, tako bar kažu [sa pravom] ponosni
vlasnici. Jedan od razloga za tu smelu tvrdnju je što dogu opisuju
kao perfektnog porodičnog prijatelja, smirenog pratioca, koji je
siguran u sebe, smeo, lagan za obuku i izuzetno poslušan.
Pošto doge rastu veoma brzo,
štene već sa 6 meseci nećete moći da podignete rukama, stoga se na
vreme treba pobrinuti za odgovarajuću obuku. Veoma je važna i socijalizacija
pošto su doge sklone povlačenju u sebe i mogu da izrastu u nepoverljiva
bića ukolikio se na vreme ne upoznaju sa drugim psima, ljudima i pravilima
koja vladaju u okruženju.
Oto
i njegova pratnja
Bizmarkove doge Za svoj poslednji
intervju, objavljen juna 1890. u Dejli Telegrafu [Daily
Telegraph],
Oto fon Bizmark novinara je primio u društvu svoje dve doge. Njegova
ljubav prema ovoj rasi datirala je još iz studentskih dana kada ova
rasa još nije imala zvanično ime. Oto je tada imao svog prvog psa
Vilhelma, a njegov naslednik - Mustang, pridružio se kancelaru u vreme
rata 1870. Inače, mnogi su smatrali Bizmarka svirepim tiranom. "Kada
vidite kako ovaj čovek deli svoju hranu sa voljenim psom, počinjete
da sumnjate da se radi o istoj osobi koja teroriše čitav grad",
pisale su novine.
Posle Mustanga je usledio Sultan, pa Tajras koga je
skulptor Klajn ovekovečio u statueti, zajedno sa starim kancelarom.
Tako je i ostao zauvek u sećanju – “gvozdeni” kancelar i njegov verni
pas.