Kada sam dobio prvi e-mail od Ivana Miloša u kome me
je pitao zašto na portalu "Životinjsko carstvo"
nema ni reči o konjima prve asocijacije su mi bile hipodrom
i trke koje se tamo održavaju.
Predstava koju sam imao o konjima i ljudima koji
ih imaju drastično se razlikuje od onoga što sam dve nedelje
kasnije video i doživeo. Klasičan stereotip, tj. moja
dosadašnja predstava o konjarstvu - da se njime mogu baviti
samo oni sa debelim viškom novca i slobodnog vremena demantovana
je na najbolji mogući način. Ivan Miloš iz Gaja kod Kovina,
apsolvent veterine i sudija zaprega, bavi se gajenjem
i obukom lipicanera isključivo iz ljubavi. Takmičenja
paradnih konja [kakvi su lipicaneri] koja se održavaju
u našoj zemlji ne donose nikakav novac a sami konji nisu
ni izdaleka skupi kao što se veruje. U bavljenju ovim
"hobijem" Ivanu je puno pomogao teča Stanojlo
Martinović koji je zapravo vlasnik konja iako ih Ivan
neguje i obučava. Kako je Ivan novi spoljni saradnik Životinjskog
carstva neću Vas u ovom tekstu zamarati pričom o lipicanerima
ili uopšte o konjima jer će on ubuduće to sigurno raditi
mnogo bolje i stručnije od mene. Moram samo reći da je
vožnja fijakerom u idiličnoj vojvođanskoj atmosferi izgledala
nestvarno lepo.

Napomena: Lipicaneri postaju beli u sedmoj godini
života. Na slikama su ždrebac Kokan i kobila Milica.


Vaši komentari