««prvi
deo ««
Štapove sam odložio jer samo smetaju
- od sada se pouzdajem samo u prednje noge :) Treba imati
petlju pa se upustiti u taj dio. Staza je prava kozja
- mada na nekim dijelovima ni njima ne bih preporučio
da pasu bez ručne. To je dobar test koliki je ko debelokožac,
samo, ko padne, nema popravnog. Na slici se ne vidi najvažniji
element - petsto metara dubine na lijevoj strani...
Braco (Fikret Kahrovic), inače naš
vođa puta, na tim opasnim dijelovima razvukao je uže.
Ako ste pomislili da je "crveni mundir" na slici
Braco - greška. Trebate znati da taj čovjek ne gubi glavu
ni u najvećoj frci, što biste mogli zaključiti gledajući
gornju sliku [do snimatelja je!].
Ali i taj dio brzo prođe i... Vrh!
A na vrhu nema mjesta - svi se slikaju,
štambiljaju planinarske knjižice, a ja gledam ljepotu
oko sebe. Vrijeme se u međuvremenu potpuno razbistrilo
pa se vidi cijela Crna Gora i dio jugoistočne Bosne [npr.
Maglić]. Nakon kratkog predaha i pojedenog sendviča vrijeme
je za silazak, ovaj put na suprotnu stranu u pravcu Žabljaka.
Još malo uživancije u dolini Škrke i
prelijepim jezerima. Malo Škrčko jezero je uvučeno pod
sjenovite vrhove, a jezera dijeli pojas šume ispred koje
se može nazrijeti planinarska kuća Škrka [da vidimo ko
ima oko sokolovo]. Obratite pažnju koliko su strane doline
različite, lijeva je sjenovita, bujna i svježa dok je
desna gotovo sasvim gola, kamenita i suha. Eto kako je
važno u životu zauzeti dobar položaj.
Slijedeću noć smo prenoćili u Žabljaku.
Spavanje je u kućama mještana za cijenu 7-8 eura, a nije
ga problem naći, u Žabljaku svi izdaju sobe... Sutradan
smo obišli prekrasno Crno jezero i negdje oko 14h krenuli
nazad u Sarajevo, ali sada drugim putem - preko Pljevalja...
Utisci o mještanima: vrlo su ljubazni, a što i ne bi bili,
posjetilaca je relativno malo. A i ovdje vrijedi stara
narodna "para vrti gdje burgija neće".
«« prvi
deo ««
copyright
www.zone-2000.net
