strana
1 | strana 2 | strana
3 | Bioskolos
index
PHYLUM:
MOLLUSCA [MEKUŠCI]
Mekušci
su vodeni, ređe kopneni organizmi, sa mekim [lat. mollis
= mekan] telom i ljušturom koja ga štiti. Svaka klasa mekušaca
ima poseban plan građe, ali sve klase imaju zajedničke sledeće
osobine:
bilateralno
su simetrični organizmi;
telo
ima se sastoji od: glave, utrobne kese, plašta, stopala i ljušture;
nervni
sistem je ganglioneran;
krvni
sistem je otvorenog tipa;
celom
je slabo razvijen i nalazi se samo oko srca i polnih žlezda;
ekskrecija
se vrši metanefridijama, koje krajnje proizvode metabolizma iz celoma
odvode u plaštanu
duplju;
dišu
pomoću škrga [škržni filamenti sa trepljama], pluća ili celom površinom
tela.
Glava je više ili manje jasno odvojena od tela i
na njoj se nalaze čula [par tentakula – pipaka sa ocelama – prostim
očima] i usni otvor. U usnom otvoru je radula [trenica], koja je
građena od zubića za usitnjavanje hrane. Iza usnog otvora je ždrelo,
koje se dalje nastavlja na jednjak, srednje crevo u koje se uliva par
žlezda – ''jetra''. Od srednjeg creva nastavlja se zadnje crevo, koje
se analnim otvorom izliva u plaštanu duplju. Crevo je smešteno u utrobnoj
kesi koja se nalazi na leđnoj, zadnjoj strani tela. Plašt je kožni
nabor koji obavija utrobnu kesu i zatvara plaštanu duplju. U toj duplji
su škrge, analni otvor i otvori metanefridija i polnih odvoda. Na
trbušnoj strani tela nalazi se stopalo koje služi za kretanje. Plašt
luči ljušturu koja potpuno ili delimično prepokriva telo. Svi ovi delovi
tela mogu da kod različitih klasa mekušaca budu izmenjeni, a neki mogu
i da nedostaju.
Krvni sistem ja otvoren što znači da se krv izliva
u šupljine i lakune oko organa, odnosno da ne postoji kapilarna razmena
materija. Krv [hemolimfa] iz škrga dospeva u pretkomore srca, a iz
njih u komoru. Iz komore polazi aorta koja krv raznosi do šupljina
i lakuna oko organa i tkiva, odakle se arterijama dovodi ponovo u škrge.
Tako kroz srce prolazi samo oksigenisana krv.
Nervni sistem je ganglioneran, čini ga nekoliko
pari ganglija: glavene, stopaone, bočne [nalaze se bočno od creva]
i utrobne. Sve ganglije su međusobno povezane i od njih polaze nervi
za sve organe.
Respiraciju obavljaju škrgama [ktenidijama ] koje
se nalaze u plaštanoj duplji. Voda ulazi u plaštanu duplju zahvaljujući
radu treplji na škržnim filamentima, a po obavljenoj razmeni gasova
izlazi kroz izlazni sifon u spoljašnju sredinu. Kopneni mekušci dišu
preko unutrašnje površine plaštane duplje koja sadrži mrežu krvnih
sudova.
Polne žlezde smeštene su u utrobnoj kesi u celomu,
sa odvodima do plaštane duplje. Kod nekih predstavnika mekušaca
zastupljen je hermafroditizam.
U okviru tipa
mekušaca srećemo se sa vrlo poznatim i čestim oblicima kao što su: cl.
Polyplacophora [hitoni], čija se ljuštura sastoji od 8 pločica
na leđnoj strani;
cl.
Gastropoda [puževi];
cl.
Bivalvia [školjke];
cl. Cephalopoda
[glavonošci].
PHYLUM:
ARTHROPODA [ ZGLAVKARI ]
Tip zglavkara predstavlja najobimniju
i najraznovrsniju grupu životinja. Naseljavaju sva životna staništa:
morsku i sltku vodu, kopnena staništa i vazduh.
Osnovna odlika zglavkara je heteronomna segmentacija
tela. Za razliku od segmentacije anelida, kod kojih su svi segmenti
međusobno jednaki, kod zglavkara se segmenti jasno morfološki razlikuju.
Telesni segmenti se grupišu u dva ili tri telesna regiona. Pored segmentacije
tela oni imaju segmentisane i ekstremitete [noge]. Članci [segmenti]
nogu su međusobno pokretno zglobljeni [gr. arthron = zglob; podos =noga].
Cefalizacija je kod njih na mnogo višem nivou nego kod anelida.
Osnovni telesni regioni su glava [ cephalon ], grudi [ torax ] i trbuh [ abdomen ], mada se kod pojedinih grupa ovi regioni drugačije
grupišu.
Na površini tela imaju čvrstu hitinsku kutikulu.
Čvrst omotač je dobra zaštita telu i oslonac za mišiće pa se zbog toga
naziva spoljašnji skelet [egzoskelet].
Egzoskelet je građen od većeg broja ploča koje pokrivaju telo i ekstremitete.
Pojedinačne skeletne ploče su u najvećem broju slučajeva međusobno
pokretno spojene, što uostalom i omogućava pokretljivost ovih organizama.
Osim te skelet ima i zaštitnu ulogu – organizam od predatora, a unutrašnje
organe od povreda. Istovremeno, egzoskelet ograničava rast zglavkara,
pa zbog toga da bi mogli da rastu oni se moraju presvlačiti. Presvlačenje predstavlja
povremeno odbacivanje stare kutikule, a zatim obrazovanje nove. Kod
mnogih vrsta presvlačenje se odvija u nizu larvalnih stupnjeva [stadijuma],
pri čemu larva svakim narednim presvlačenjem postaje sve sličnija adultu,
dok se kod drugih larva i adult veoma razlikuju [npr. gusenica i leptir].
Presvlačenje je pod kontrolom hormona pri čemu učestvuje tzv. juvenilni
hormon.
Mišićni sistem, za razliku od anelida,
nije raspoređen u slojevima, već je organizovan u mišićne snopove*
[tu se prvi put u životinjskom svetu javljaju] koji su pričvršćeni
za unutrašnju površinu egzoskeleta. Mišići i skeletne ploče funkcionišu
kao sistem poluga.
Telesna duplja je miksocel, što znači da je to mešovita
duplja – nastaje u toku embrionalnog razvića spajanjem ostatka blastocela
i celoma.
Krvni sistem je otvorenog tipa. Srce se sastoji iz
jedne ili više komora, koje su linearno raspoređene i imaju bočne,
parne otvore – ostije, kroz koje krv [ hemolimfa ] iz perikardijalnog
prostora ulazi u srce. Iz srca polaze krvni sudovi koji odvode krv
do tkiva i organa, gde se ona izliva u šupljine i lakune oko tih organa.
Respiratorni organi vodenih zglavkara su škrge,
a kod suvozemnih su traheje, mada kod nekih oblika postoje pluća [pauci,
škorpije]. Traheje su razgranate cevčice koje počinju sitnim otvorima
na kutikuli [stigme], a zatim se granaju po čitavom telu.
Ekskretorni organi su različiti – antenalne, maksilarne
žlezde ili Malpigijevi sudovi [nešto izmenjene metanefridije].
Nervni sistem dostiže visok stepen razvoja, što je
sigurno u vezi i sa njihovim složenim ponašanjem. Imaju razvijen mozak
koji se sastoji iz tri dela prednjeg [protocerebrum], srednjeg [deuterocerebrum]
i zadnjeg [tritocerebrum] mozga. Od mozga polazi trbušno nervno stablo
lestvičastog izgleda [lestvičast tip].
Čula su dobro razvijena,
posebno čulo vida koje je glavno orijentaciono čulo. Oči mogu biti
pokretne, na drškama ili nepokretne na prednjem delu glave. Postoje
proste [ocele] i facetovane oči, koje se sastoje od velikog broja [od
nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada] ocela. Vid je složen
– mozaičan.
Polni organi su po pravilu odvojeni, čest je polni
dimorfizam, a polne žlezde i njihovi odvodi su parni. Oplođenje je
unutrašnje. Kod nekih predstavnika razviće je direktno [ ametabolno ], odnosno iz jajeta izlazi jedinka koja liči na imago [odrasla jedinka].
Kod složenijih zglavkara razviće je sa metamorfozom i može biti nepotpuno
[ hemimetabolno ] i potpuno [ holometabolno ].
Tip zglavkara deli se na 4 podtipa [subphylum]:
trilobiti [Trilobitomorpha],
obuhvata izumrle primitivne, vodene zglavkare, poznate samo na osnovu
fosilnih ostataka;
paukolike
životinje [Chelicerata];
rakovi
[Crustacea];
Uniramia
[stonoge i insekti]
PHYLUM:
ECHINODERMATA [BODLJOKOŠCI]
Bodljokošci žive isključivo
u morskoj vodi većinom na dnu, gde se kreću puzanjem ili su zariveni
u podlogu, a ima i sesilnih vrsta. To su jedine životinje
sa celomom koje su radijalno simetrične na odraslom stupnju.
Larva im je, međutim, bilateralno simetrična. Skelet im je
mezodermalnog porekla, dok je kod ostalih
beskičmenjaka ektodermalnog porekla. Skelet se nalazi ispod epidermisa
u vidu čvrstih ploča koje kod nekih bodljokožaca mogu da srastu u
čvrst oklop [morski ježevi], dok su kod drugih međusobno spojene
mišićima. Na skeletnim pločama se formiraju kvržice i bodlje, a kod
nekih bodljokožaca [morske zvezde i ježevi] se bodlje mogu završavati
kleštoliko i time dobiti ulogu u čišćenju oklopa, ishrani ili se
čak na njima mogu nalaziti otrovne žlezde.
Nisu segmentisani i nemaju
glaveni region, već se na njihovom telu razlikuju dve površine: oralna i aboralna.
U centru oralne površine nalazi se usni otvor, dok je na aboralnoj
strani analni otvor.
Celom je kod odraslih bodljokožaca
diferenciran u nekoliko odvojenih delova, od kojih je jedan karakterističan
samo za bodljokošce i naziva se ambulakralni sistem. To je vodeno – vaskularni
sistem, odnosno sistem kanala, cevčica i meškova koji su ispunjeni
tečnošću. Ta tečnost je pod pritiskom i kada pritisak opadne, morska
voda ulazi u ambulakralni sistem. Od kanala ovog sistema, kroz naročite
pore na površini tela izlaze cevasti izraštaji ili ambulakralne nožice, pomoću kojih se bodljokošci kreću.
Krvni lakunarni sistem se sastoji od sistema prstena
i kanala. Krvna tečnost ima funkciju transporta hranljivih materija,
ali ne i kiseonika kao što je to kod većine ostalih životinja.
Respiraciju obavljaju kožnim škrgama mada ima i drugih
prilagođenosti, kao npr. ''vodena pluća'' [izraštaji na zadnjem crevu
koji se pune i prazne vodom] ili preko cele površine tela.
Ekskrecija se obavlja celom površinom tela, a naročito
preko zidova škrga i creva, jer nemaju posebne ekskretorne organe.
Crevni sistem se veoma razlikuje kod pojedinih grupa
bodljokožaca – crevo može biti kesasto, izuvijano, a kod nekih bez
zadnjeg creva i analnog otvora.
Nervni sistem je difuzno-vrpčast. Sastoji se od tri
nervna prstena sa kojih polaze nervne vrpce i nervnih ćelija koje su
razbacane ispod epidermisa. Čula su slabo razvijena.
Bodljokošci su odvojenih polova, a polni dimorfizam
nije izražen.
Klasifikacija
Tip bodljokožaca obuhvata pet klasa:
morske
zvezde [Asteroidea], kod kojih sa središnjeg dela polazi pet
radijalno simetričnih krakova, hrane se teko što izbacuju želudac na
žrtvu; imaju veliku sposobnost regeneracije; u našem moru živi crvena
zvezda [ Asterias rubens ];
morski ježevi
[Echinoidea], koji
imaju loptasto telo pokrivenopokretno zglobljenim bodljama, kod nas
prisutan rod Echinus;
zmijuljice
[Ophiuroidea], koje
se od morskih zvezda razlikuju po tome što im je centralni deo znatno
manji u odnosu na krakove i što se krakovi oštro od njega odvajaju;
morski
krastavci [Holothurioidea], koji su sa redukovanim skeletom
u vidu razbacanih krečnjačkih zrna u telesnom zidu; oko usta imaju
venac razgranatih pipaka;
morski
krinovi [Crinoidea],
čije je telo izgrađeno od drške i čašice sa kracima, dok je usni otvor
u centru.
strana
1 | strana
2 | strana
3 | Bioskolos
index
Snežana
Trifunović, dipl. biolog